Naše tijelo se mijenja, ali mijenja se i um: Psihološki aspekti trudnoće o kojima se vrlo rijetko priča

Povećanje tjelesne težine, umor, pospanost, mučnine…. sve su to promjene koje smatramo očekivanim, „normalnim“ procesom trudnoće. „Drugo stanje“, kako se trudnoća često i naziva, gotovo uvijek vežemo uz fizičke promjene, one koje su vidljive nama, a i ljudima oko nas. No, što je s onim, na izgled nevidljivim promjenama?

Onim promjenama koje se događaju negdje duboko, skriveno unutar žene, ponekad toliko skriveno da ih ni sami ne možemo na prvu prepoznati, razumjeti ili prihvatiti? Onim psihološkim i emocionalnim promjenama…. Toliko važnim, toliko značajnim, ali vrlo često neizrečenim…

 

Kao psihologinje, ali i žene, potaknute osobnim iskustvom i iskustvom žena s kojima smo imale priliku razgovarati, osjećamo i imamo odgovornost i želju otvoriti prostor za ovu temu. Jer…Trudnoća nije samo fizičko stanje! Trudnoća je putovanje prožeto emocionalnim promjenama, velikim unutarnjim preispitivanjima, traženjem i pronalaskom jednog novog identiteta unutar onog kojeg već imamo.

Trudnoća može biti jedno prekrasno putovanje, ali i putovanje prožeto izazovima i teškim trenucima.

Iako se događa nešto toliko lijepo, to ne znači da mora biti lako. Ne znači da mora biti savršeno…

EMOCIJE KOJE NE STANU NA ULTRAZVUK

Društvo nam često pravi okvir; stvara ideju kako je trudnoća: „najljepše razdoblje našeg života“, no što ako se ti ipak ne osjećaš tako? Što ako istovremeno osjećaš sreću, ali i strah, tugu, paniku? Je li to normalno? Znači li to da nešto nije u redu? Da nisi zahvalna? Da nisi dovoljno spremna?

Iako si možda, potaknuti društvenim okvirima, razmišljala kako ćeš tijekom trudnoće osjećati samo sreću, trudnoća ne donosi samo radost; vrlo često donosi strah, tjeskobu, tugu, grižnju savjest… I to ne znači da nisi zahvalna; to ne znači da nešto nije u redu – to samo znači da si osoba, ona osoba koja prolazi kroz velike i složene unutarnje promjene. Promjene iz koji ćeš izići jača i spremnija, zrelija, svjesnija sebe i svoje uloge. Stoga, ne zaboravi: ne treba se plašiti osjećaja, misli i briga; prihvati ih, čak i onda kada su na izgled „neprimjerene“. Ne postoji emocija koju moraš osjećati, kao ni ona koju ne smiješ. Dozvoljeno je osjećati.

Koračaj zajedno sa svojim emocijama. U redu je osjećati sve ono što osjećaš.

TKO SAM JA, A TKO ĆU POSTATI?

„Kad postanem mama, jesam li samo mama? Moram li zanemariti sve ono što sam bila prije?“ – pitanje je koje će mnoge žene vrlo često, tako tiho, nečujno pitati iz straha zbog osude, a često i zbog grižnje savjesti. Briga oko balansiranja svega onog što jesmo i nove, vrlo važne, najvažnije uloge u našem životu je sasvim normalna. I ne, takva briga nije sebična i takva pitanja nisu neprimjerena. Ne mogu se ne složiti s tvrdnjom da je biti majka, najveći dar kojeg žena može dobiti. No, taj dar nije jedini kojeg imamo u životu. Novom ulogom ne prestajemo biti ono što jesmo – mi se nadograđujemo.  Promjene će se dogoditi – ne samo u tijelu, nego i u prioritetima, odnosima, vrijednostima, no sve je to dio procesa.

Ne možemo reći da će sve ići po planu, jednostavno, lako i bez puno truda. Ne možemo reći da će se sve dogoditi baš onako kako zamišljamo. Ne možemo ni reći da se neke stvari neće promijeniti ni da neke stvari nećemo morati posložiti drugačije. Ne možemo reći da neće biti dana kada ćeš se boriti da pronađeš onaj mali trenutak za sebe, trenutak da „ne radiš ništa“ jer ti je svega već previše.             Ali možemo reći da ćeš imati one trenutke na koje ćeš biti ponosna i zbog kojih ćeš znati da vrijedi. One trenutke u kojima ćeš dobiti još više snage da ne posustaješ jer ćeš imati još jedan razlog više… Jer promjene ne moraju biti loše – prihvaćanjem promjene možeš otkriti onu snagu koja je možda još uvijek skrivena u tebi.

Ne trebaš se plašiti promjene, prihvati je. Promjena može biti baš ono što nisi ni znala da ti treba.

KADA KONTROLA NESTANE

„Hoće li sve biti u redu?“; „Što ako se nešto dogodi?“; „Što ako ne mognem izdržati?“ Mnoge žene, čak i one koje nikad nisu imale psihičke poteškoće, primjećuju pojačanu anksioznost za vrijeme trudnoće. I to je sasvim normalno. U tebi raste jedan novi život, stoga briga za svoje zdravlje i zdravlje svoje bebe koja raste u tebi sasvim je prirodna. No, ne zaboravi, da kao ni inače u životu, tako ni u trudnoći ne možemo sve kontrolirati. Potreba da držimo sve pod savršenom kontrolom može dodatno pojačati stres i tjeskobu. Stoga, pokušaj otpustiti brige na koje ne možeš utjecati – daj sebi dozvolu da ne bude sve onako savršeno. Potraži podršku onda kada te brige preplave, i prihvati da je prava ljepota u učenju. Traženje podrške nije odraz slabosti, neznanje nije ograničenje – to je prilika za osobni rast. Trudnoća može biti vrijeme emocionalnog sazrijevanja, psihološkog rasta, pripreme – ne samo za roditeljstvo, već i za novi odnos sa samom sobom.

Vrijeme neće ništa promijeniti za brige koje ne možemo kontrolirati, ali vrijeme možemo učiniti svojim i posebnim živeći sada, baš u ovom trenutku.

KADA BI MISLI PROGOVORILE

Sve se mijenja, a tebi se čini kao da nosiš najveći teret te promjene? Postoje teme o kojima žene u trudnoći često šute: gubitak osjećaja privlačnosti, strah od poroda, osjećaj izoliranosti ili ljubomore na partnerovu „slobodu“ , tuga zbog gubitka starog načina života… Da, dozvoljeno je o tom misliti, dozvoljeno je žaliti, dozvoljeno je govoriti i dozvoljeno je osjećati. Ova iskustva su jednako stvarna kao i svi pregledi, otkucaji srca i popisi za rodilište. Potiskivanjem tih osjećaja samo ih pojačavamo. Kad ih izgovorimo, prepoznamo, pa makar i samo sebi – već smo napravile veliki korak prema emocionalnom olakšanju. Uistinu nosiš čudo u sebi, a za to čudo je potrebno odricanje, velika snaga i velika hrabrost. Novo poglavlje jest posebno i možda najljepše poglavlje tvog života, ali to ne znači da je lako pustiti sve ono staro, isto posebno, isto tvoje… Daj sebi vremena…

Možeš biti zahvalna i sretna i onda kada ti je svega previše i onda kada želiš svoj „stari život“ nazad.

Zaslužuješ biti dobro!

Tvoje tijelo se mijenja – to svi vide. Ali i tvoj um se mijenja jednako snažno – samo tiše. Vrijeme je da o toj tišini progovorimo… Vrijeme je da damo prostor ženama koje se osjećaju preplavljeno i zbunjeno, a istovremeno sretno i ranjivo. Jer trudnoća nije samo početak jednog novog života. Ona je početak i jedne nove žene koja taj život nosi. Jednog novog identiteta koji žena stvara držeći se još čvrsto za sve ono što ona trenutno jest. I svaka promjena i svaka emocija na tom putu zaslužuje biti viđena i poštovana.

A ako si se prepoznala u ovom tekstu i osjećaš potrebu da o svemu što proživljavaš daš malo više prostora, možda bi ti pomoglo da te misli i osjećaje zapišeš. Upravo s tom idejom nastao je naš Dnevnik trudnoće –„Novo poglavlje – nova ljubav“; suosjećajno i intuitivno mjesto u kojem možeš pratiti ne samo razvoj trudnoće, već i vlastiti emocionalni put. U dnevniku nećeš samo pronaći mjesto za bilježenje termina i simptoma, već i mjesto za sve tvoje misli i osjećaje, male trenutke koje će ti jednog dana značiti mnogo. Mjesto u kojem možeš dobiti savjete za neke od najčešćih izazova i mjesto u koje ćeš moći upisati svoju priču, posebnu i jedinstvenu, svoju osobnu. Trudnoća je fizička – ali i duboko psihološka priča. Zaslužuje biti ispričana.

Ako trebaš stručnu pomoć, savjetovanje i podršku piši nam – tu smo za tebe; a na našoj instagram i web stranici „Skriveno u meni“ možeš pronaći korisne savjete i materijale koje ti mogu pomoći za tvoj osobni rast i razvoj.

Ne zaboravi da traženje pomoći nije odraz slabosti već odraz velike snage i brige za sebe i svoje mentalno zdravlje. Ako se osjećaš preplavljeno, umorno i iscrpljeno od borbe s neugodnim emocijama i neugodnim mislima, ne uspijevaš pronaći rješenje i ne vidiš izlaz, ne ustručavaj se – potraži stručnu pomoć. Učini nešto dobro za sebe i svoje mentalno zdravlje – jer zaslužuješ biti dobro.